Kad se slučajno svi slažemo

Postoji trenutak na sastanku koji sam naučio tretirati sa sumnjom umjesto olakšanjem - trenutak kad se prijedlog iznese, i svi u prostoriji odmah, bez rasprave, kimnu glavom u slaganju. Instinkt kaže da je to dobar znak - jasna, očita odluka oko koje nema potrebe za daljnjom raspravom. Iskustvo me naučilo da je često suprotno istina.

Brz, jednoglasan konsenzus ponekad genuinely odražava očitu, dobru odluku. No jednako često odražava grupnu dinamiku u kojoj nitko nije htio biti prva osoba koja postavi pitanje ili izrazi sumnju, posebno ako je prijedlog iznesen s povjerenjem od strane nekoga s autoritetom u prostoriji.

Praksa koju sam usvojio: kad primijetim taj prebrz konsenzus, namjerno usporim proces prije nego što ga formalno zatvorimo. "Prije nego krenemo dalje - postoji li itko tko vidi rizik ili problem koji nismo spomenuli?" Ovo jednostavno pitanje, postavljeno namjerno, otvara prostor za glasove koji bi inače ostali tihi, i iznenađujuće često otkriva zabrinutost koja zaslužuje ozbiljno razmatranje prije nego se odluka formalno donese.